Literarni rad Strka-zbrka zbok budilice zvuka učenice Marije Mandušić odabran je kao najbolji rad iz Splitsko-dalmatinske županije na 19. literarnom natječaju Odjeci Naklade Ljevak.
Marija je 21. ožujka 2025. godine sa svojom mentoricom Vanjom Sokol sudjelovala na završnoj svečanosti dodjele nagrada i priznanja literarnog natječaja Odjeci koja se održala u Zagrebu u Hotelu Dubrovnik. Na natječaj su pristigli literarni radovi učenika osnovnih škola iz cijele države, a iz naše županije ih je pristiglo dvadesetdevet.
Svečanost dodjele nagrada uveličali su urednica Zbornika radova Sandra Crnčević te književnici Nada Mihaljević i Mladen Kopjar, članovi Povjerenstva za odabir radova.
Marija je na dodjeli pročitala svoj rad, a književnik Kopjar ga je riječima hvale komentirao.
Osim Marije Mandušić, na ovom su natječaju sudjelovale i učenice Maria Perišić i Karmen Smoljanović čiji su radovi također objavljeni u zborniku Odjeci 2023./2024..
Pohvaljujemo sve učenike čiji su radovi uvršteni u Zbornik, a Mariji posebno čestitamo na uspjehu.
U nastavku možete pročitati Marijin rad:
STRKA – ZBRKA ZBOG BUDILICE ZVUKA
Svaki radni dan počinje zvukon budilice ili ti ga alarma jer stari budilica više se niko i ne sića. Budilica – alarm, alarm – budilica, svejedno, svakako te budi. Navikneš se i spreman si u normalnu uru čut taj zvuk. Ja jutros nikako nisan bila spremna čut ga i probudila san se užasno, kako to odrasli kažu, „živčana”. A zašto? Zato što je alarm moga najvećeg krivca u svakoj priči (moje sestre Ivane) probudio mene, a ne nju.
Ona vam, kraljica, navije alarm od 6:00 do 6 i po pa zvoni svako deset minuta. Ja van tako cila „živčana” dođen do ulazni vrata njene sobe, udarin onaj šteker za svitlo šta san jače mogla i počnen se derat na nju. Govorila san joj da nije normalna i takve gluposti, mislin, klasične riči kad se sestre svađaju. A ona, Jutarnja Dama, koja isto funkcionira i ujutru i popodne, kaže meni: „Marijaaaa, pa 8 manje 5 je, spremaj se!” Ja od priše nisan znala di ću i tako zalipin se ja u zid, a sa zida padne sat! Srića, živ je osta, al’ Ivana zamalo nije. Kad san ga vraćala na misto, vidila san da nije 8 manje 5 nego 6 i 5. Iskrena da van buden, nije mi se dalo svađat pa san odma otišla nastavit spavat. U 7:15 zazvoni meni alarm i u školu dođen u 8 manje kvarat.
Sve je bilo dobro do trenutka kad san umisto svoji knjiga izvadila sestrine. Pa tako umisto matematike ponila ja geografiju, a najjače je bilo kad je Ružica vidila da san ponila kemiju, a ne prirodu. Kaže ona meni onin njenin umirujućin tonom (a moš mislit šta je umirujuć): „Marija, šta ti već oš učit kemiju?!”, a ja mislin u sebi „Neka, fala.”
Tako ja doguran do sedmog sata bez ijedne bilješke i opaske jer neman nijedne prave knjige. A sedmi sat je sat razrednika. Mislila ja i to će proć dobro, pa to je samo još jedan sat razrednika. Al’ ne. Umisto učiteljice ulazi nama pedagogica. Ma, mi smo se i na nju više navikli jer pojedinci iz mog razreda redovito rade probleme. Mi tako, svi uznemireni, pripremili se za još jedno njeno predavanje za mušku ekipu, al’ ovaj put je bilo malo drugačije. Nije bilo u vezi nji nego nas ženski. Kaže da joj se jedan petaš žalio da se neka šestašica derala na njega. A svi muški blenuli i čekaju da vide o kojoj se radi. A šta vi mislite? Gle čuda, o meni! Iskreno, meni ništa nije bilo jasno jer se ni na koga nisan derala. Kaže ona meni da je bilo nešto u vezi žvaka… Eee, onda mi je sve bilo jasno pa ja njoj počnen pričat šta je i kako bilo. Dakle, jednog
Čestitke učenici i njezinoj mentorici!
