Osnovna škola "Dr. Fra Karlo Balić" Šestanovac

DR. FRA KARLO BALIĆ (1899. - 1977.)

Fra Karlovo djetinjstvo

Fra Karlo Balić je rođen kao Lovre Balić 6. prosinca na kraju 19. stoljeća, davne 1899. godine. Bio je osmo dijete u obitelji. Njegov otac Marko bio je glavar Katuna, a majka mu je bila domaćica Marija Radojković. U vrijeme njegovog djetinjstva u Dalmaciji je vladala velika glad, nije bilo pravih škola pa je već i sama činjenica što je netko naučio čitati i pisati bila postignuće.

Odlazak u sjemenište

Fra Karlo je 1912. otišao u sjemenište u Sinj. U njemu se probudio duhovni poziv – želio je postati fratar, držati svete mise i služiti svojem narodu.  Iako mu je odlazak od obiteljske kuće ispočetka bio težak, kasnije se navikao na samostanski život. Tu se osjećao sigurno i često se molio Gospi. Život u sjemeništu u to doba nije bio lagan – sjemeništarci su više bili gladni, negoli siti.

Nakon prvih gimnazijskih godina…

U drugom mjesecu 1917. ušao je u novicijat na Visovcu. Običaj je bio da se na početku godine kušnje promijeni ime, kao znak promjene života i potpunog predanja Bogu. Tako je dobio ime fra Karlo i prvi put obukao franjevački habit i pasac.

Studentski dani

Neko vrijeme je bio u Zaostrogu, u samostanu gdje je pokopan i naš veliki fratar Andrija Kačić Miošić. Zatim je  pošao u Makarsku, na studij teologije (od 1919. do 1923.). Bio je dobar student. Studenti su živjeli zajedno sa starijim fratrima, koji su im bili profesori i poučavali ih u različitim područjima. Odgojitelj mu je bio i fra Ante Antić za kojeg se vodi postupak za proglašenje blaženim. Profesor fra Petar Grabić je prepoznao u fra Karlu talente i usmjeravao ga. U staroj samostanskoj crkvi u Makarskoj biskup ga je zaredio za svećenika.

Početak znanstvenog rada

Dana 4. listopada, na blagdan sv. Franje Asiškog. Uprava redovničke zajednice poslala ga je  na dodatni studij na Katoličko sveučilište u Louvaine (Belgija). To je bio njegov prvi dodir sa znanstvenicima svjetskog glasa.

Osobito se posvetio teološkom istraživanju o Djevici Mariji i poznatom franjevcu Ivanu Duns Skotu. Ivan Duns Skot (1266.-1308.) bio je vrhunski znanstvenik i teolog. Čak je proglašen i blaženim, a i jedan je od crkvenih naučitelja. Fra Karlo je osobito izučavao njegove spisi u kojima je opisivao Blaženu Djevicu Mariju. Poslije je izdao i nekoliko knjiga o filozofiji i teologiji Ivana Duns Skota na latinskom jeziku. Fra Karlo je bio talentiran za učenje stranih jezika pa je osim latinskog, govorio francuski, talijanski i ponešto ostale europske jezike. Osim u Belgiji, studirao je i u Münchenu (Njemačka) te istraživao po knjižnicama u Francuskoj i Engleskoj. Godine 1927. proglašen je doktorom i vratio se u Makarsku u kojoj je predavao na franjevačkom učilištu mladim studentima koji su se spremali postati svećenici.

Poziv u Rim

Godine napornog rada urodile su plodom i po svijetu se pročulo o njegovim istraživanjima. Pozvan je da predaje u Rimu na centralnom franjevačkom učilištu Antonianum. Učilište Antonianum nazvano je po sv. Anti Padovanskom. To je učilište 1933. proglašeno papinskim, što je bilo veliko priznanje fra Karlu i suradnicima. Osim predavanjima, posvetio se i organiziranju znanstvenih skupova, na kojima se raspravljalo o povijesti franjevačkog reda i značajnim franjevcima i njihovom nauku. Šest je godina bio na čelu toga učilišta kao rektor. U Rimu je ostao pune 44 godine, sve do svoje smrti 1977.

Rad na Drugom vatikanskom saboru

Tijekom povijesti, sazvano je dvadeset općih sabora, na kojima bi se okupljali biskupi iz raznih dijelova svijeta te bi zasjedali i donosili zaključke koji su se ticali kršćanske vjere. Molili su Duha Svetoga da im pomogne pojasniti i protumačiti probleme koji su se javljali u Crkvi. Prvi takav sabor je održan u mjestu Niceji 325. god, a posljednji i 21. po redu opći sabor bio je Drugi vatikanski (1962-65.). Fra Karlo je na poziv nekih kardinala sudjelovao u radu tog sabora i to osobito na dokumentima koji su govorili o Djevici Mariji. Zalagao se i isticao Mariju kao posrednicu svih milosti i majku Crkve.

Tijekom rada u Rimu susretao se s papama: Pijom XI., Pijom XII., bl. Ivanom XXIII., osobito Pavlom VI.

Iz pisma zahvale koje mu je dan prije smrti 1977. poslao Papa Pavao VI.

Ljubljenom sinu Karlu Baliću, članu Reda manje braće!

Ljubljeni Sine! S veseljem sagledavamo što si sve u životu učinio i zaista sjajno

poduzimao, i to Nas silno raduje. Isto smo tako veoma utješeni i ohrabreni imajući u vidu Tvoje mnogobrojne zasluge za sve što je na dobro Crkve Božje, za veći procvat teološke znanosti, za unapređenje proučavanja vjerskih istina o Bogorodici Mariji. […]

Ljubljeni Sine! Zaista nam je drago zajedno s Tobom s posebnom ljubavlju slaviti Presvetu Bogorodicu jer si, na neki način, svega sebe, sve svoje sile posvetio Njoj u čast, širenju Njezina kulta, imena i štovanja. […]

Još jednom molimo istoga premilosrdnog Otkupitelja i Njegovu Majku,

Suotkupiteljicu, da s nebesa u ovom času budu uz Tebe, da Ti podare duševni mir i smirenost i priprave preobilate nagrade za sve Tvoje zasluge. U želji da sva ta dobra što uspješnije postigneš, podjeljujemo Ti iz svega srca Naš Apostolski blagoslov.

Papa Pavao VI.

Fra Karlo je pokopan u kripti crkve u Katunima koja je posvećena Mariji posrednici svih milosti, a za čiju je gradnju po cijelome svijetu skupljao novčane priloge.